Gostiona

Neki dan smo naučili kako raditi rižu kao Kinez , a danas sam odlučio istražiti kako kuhati tjesteninu k'o Talijan . Tjestenina je uvijek dobra ideja i možete ju iskombinirati s hrpom namirnica pa zapravo možete napraviti jelo s malo tjestenine i bilo čime što imate u kući, a možete ju skuhati i za neki fensi ručak. via GIPHY Tjestenina mora, po Talijanima, biti al dente iliti po našem pomalo i sirova. Ali ako ju volite kuhanju, slobodno kuhajte malo duže. Jedino što nije dobro je da ju raskuhate. E sad, tih vrsta tjestenine ima mali milijun, baš kao i proizvođača koji nemaju jednak način proizvodnje pa je svaka drugačija. Ipak, vjerujem da već imate svoju omiljenu vrstu i proizvođača, a znate i otprilike vrijeme koliko se mora kuhati. Za to koliko je kuhanja, najbolji način provjere je: Vilicu u ruke i mrknete jedan krak špageta ili komadić toga što već kuhate i na jeziku osjetite dal' vam je to ok. Evo nekoliko savjeta kako da uvijek bude dobro: 1. Zaboravite na ...

Riža je vrlo česti prilog koji se može koristiti uz razna jela, a od nje se može napraviti i rižoto. Stari i iskusni kuhari i kuharice će, kada vide ovaj tekst, reći: 'Pa što ovaj to piše? Pa riža uvijek ispadne savršeno!', ali to je stvar iskustva. Ima i onih kojima riža ne ispadne savršeno baš svaki put i zato sam odlučio istražiti kako napraviti savršenu rižu. Ako uđete na ove internete i gospodina Googlea iskreno upitate kako skuhati rižu, on će u namjeri da pomogne izbaciti otprilike milijardu rezultata. I ok, očekuješ da će svi ti rezultati dati otprilike iste ili slične savjete za kuhanje tog bijelog zrna, a kad tamo more informacija koje govore različite stvari. Zato sam filtrirao sve te informacije i pronašao nekako savršeni način za skuhati rižu. Riže ima k'o Kineza Kažu da postoji na stotine tisuća različitih vrsta riža pa nećemo baš proći svaku moguću vrstu, niti ih morate pamtiti. Tko uspije napraviti popis svih vrsta riža, vodim ga na večeru. Ja s...

Foto: Bistro Jarun  Kao što je bilo najavljeno u prvom postu, ovaj blog bavit će se i ocjenjivanjem restorana. Odmah moram reći kako nisam kuhar i daleko od toga da znam sve tajne kuhinje, ali volim dobro pojesti i mislim da svatko od nas može reći svoje mišljenje o tome kako se osjeća u nekoj gostioni, kakva mu je hrana i kakvo piće je pio. Sad kad znamo da nisam profesionalni kuhar, nego samo dugogodišnji gost raznih gostiona, možemo prijeći na prvu ocjenu. Kao prvu gostionu koju ću ocijeniti izabrao sam Bistro NK Jarun . Moram priznati da je taj izbor više onako lokalpatriotski jer živim na Jarunu pa je logično da od tu i krenem.   Jarun je počeo živjeti uz NK Jarun Jarun je jedan od najljepših kvartova u Zagrebu , a jezero oko kojeg je nastalo naselje poznato je i van okvira glavnog hrvatskog grada. Ipak, nekako je tu kod nas na kvartu nedostajao lokal kojim ćemo se ponositi. Lido na jezeru bio je uvijek solidan, ali ništa što ćemo pamtiti, NK Sava je propa...

Koliko puta ste zbog njega pustili suzu? Koliko puta ste jecali? Koliko puta se ženama razmazala šminka? E pa, vrijeme je da tome svi zajedno kažemo dosta. To zauvijek mora prestati i bez obzira na to što vam kažu da je to normalno, protiv toga se moramo i možemo boriti. Naravno, pričam o rezanju luka. Luk je često korišteno povrće, a dolazi u tankom sloju prirodnog omota koji kada skinete dobijete plod. Taj proizvod vam i nije od velike koristi ako ga ne nasjeckate na manje komade. Uzimate nož, zarežete ga i onda kreće drama. Bude vam nekako žao tog luka, a suze se same pojave na očima. To i je normalno. Razlog tome je prirodni obrambeni mehanizam luka. Naime, to povrće ima plin koji se oslobađa tijekom rezanja, a u doticaju s okom stvara sumpornu kiselinu. Oči pokušavaju isprati suzavac i zato plačete. E pa, sad je bilo dosta toga. Najlakši način kako da ne plačete kod rezanja luka je da zaposlite nekog drugog da to napravi umjesto Vas pa nek ta osoba plače. Druga opcija je ...

Skrolam ja tako neki dan Fejsom, onako bezbrižno listam vijesti koje mi izbacuje ta najpopularnija društvena mreža i gledam objave svojih prijatelja kad, najednom, vidim objavu našeg proslavljenog kuhara Mate Jankovića i oblije me hladan znoj. U glavi začujem glas poznatog komentatora iz bivše Juge , Mladena Delića , kako viče: "Ma ljudi moji je li to moguće? Šta je ovo? Šta će se ovo dogoditi?". Znoj me i dalje oblijeva, hvata me panika, u nevjerici trljam oči, ali slika se ne mijena... Kaže Janković: "Burek. Tursko jelo koje se svojata po Balkanu. Unatoč mišljenju, postoji i sa sirom. Da, rekao sam to, BUREK SA SIROM ", jebote, svijet mi se srušio. Zar je moguće da su nas Bosanci lagali? Ili Mate laže? Ma ne može on lagat, on je MasterChef , zna što priča. Al' opet, kako postoji BUREK SA SIROM? Kaj onda postoje i jednorozi? Još ćete reći da nema Djeda Mraza i da se na Balkanu živi odlično. Da, ziher. Pa svaki Bosanac kojeg sam ikada sreo ponavlja...

Stiglo je vrijeme kestena . Drvo kestena je bratić od bukve i hrasta i može narasti do 25 metara u visinu i živi oko 500 godina. Godišnje može dati preko 200 kila plodova koji na sreću padnu na zemlju pa ne morate biti alpinist da dođete do njih. Kesten, ili "žir bogova" kako ga zovu, dolazi oklopljen kao Fort Knox . Nakon što se riješite njegovog bodljikavog oklopa i dalje ima koru koja služi samo tome da ga što teže pojedete. Vjerojatno ima i još neku funkciju, ali ova je nekako samorazumljiva. Taj kesten, kad se jednom probijete do onog dijela koji se jede je, osim što je fin, jako zdrav. Bogat je mineralima i sadrži barem pola abecede vitamina, ima folnu kiselinu koja se nalazi u povrću i povećava šansu za začeće kod žena, čuva srce i izbacuje vodu iz organizma pa pomaže kod raznih reuma. Uvjerljivo najlakši način pripreme kestena je da jednostavno prošetate do kestenjara koji na ulici prodaje već pečene kestene zato što vam onda ostaje samo borba s čišćenjem. ...

Riječ gostionica dolazi od praslavenskog gost što znači stranac. Nekada se radilo o ugostiteljskim objektima koji su bili namijenjeni da putnicima pružaju smještaj, jelo i piće, a ponekad i zabavu, piše na Wikipediji , najčešćem izvoru znanja u Hrvata . Nekada se za istu, dobro nam znanu, instituciju kaže i krčma što pak dolazi od praslavenske riječi krčma koja označava krkanje iliti jedenje. Krčma uglavnom nudi vino i rakiju i nešto je priprostiji oblik gostionice. Gostionica, gostiona, krčma, buffet, bistro, restoran, kavana, kafana ili kako god volite nazivati svoja omiljena okupljališta, zajednički imaju uživanje u jelima, piću i društvu, a to je uglavnom i poanta ovog bloga. Gostione su nastale još u antici i raširene su diljem svijeta, a na području Balkana postale su središnje mjesto društvenog, pa i poslovnog života. Svi znamo da crkve, uredi, sabor, teretane, spomenici, muzeji i druge građevine u našim životima ne igraju ni približno istu ulogu kao gostione. Ono što...